Zasijavanje  uzorka: Uzorak se sije na različite hranjive podloge koje su posebno formulirane za rast specifičnih mikroorganizama. Na primjer, za identifikaciju bakterija koristi se selektivna podloga koja inhibira rast nepoželjnih mikroorganizama, dok potiče rast patogenih bakterija.

Inkubacija: Sjemenke se inkubiraju na optimalnim uvjetima temperature i vlažnosti koji potiču rast mikroorganizama. Ova faza može potrajati nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o brzini rasta mikroorganizama.

Identifikacija: Nakon inkubacije, kolonije mikroorganizama koje su se razvile na podlogama se analiziraju. Identifikacija se provodi na temelju morfoloških karakteristika kolonija, biokemijskih testova ili molekularnih tehnika, kao što je PCR (lančana reakcija polimeraze).

Koprokultura može identificirati različite mikroorganizme, uključujući Salmonellu, Shigellu, Campylobacter, E. coli, Clostridium difficile, Giardiju, Cryptosporidium i druge. Rezultati koprokulture pomažu u dijagnostici i odabiru odgovarajućeg liječenja za infekcije gastrointestinalnog trakta.

Važno je napomenuti da prije obavljanja koprokulture, zdravstveni stručnjak treba procijeniti simptome i anamnezu pacijenta kako bi odredio potrebu za ovim testom. Samo liječnik može tumačiti rezultate koprokulture i propisati adekvatnu terapiju temeljem dobivenih informacija.