Sedimentacija eritrocita (SE) je  laboratorijski test kojim se odnosi na mjerenje brzine taloženja eritrocita in vitro, uzetih iz pune venozne ili kapilarne krvi i diluirane sa rastvorom antikoagulansa u omjeru 4:1.
Koristi se kao screening-test kod sumnje na upalnu reakciju..

Povišena vrijednost se javlja tijekom upalnog procesa, zbog porasta koncentracije proteina akutne faze. Fiziološki, povišena sedimentacija nalazi se kod anemija i za vrijeme trudnoće. Svaka promjena u broju eritrocita ili u agregaciji trombocita (koje nastaje normalno u trudnoći ili u bolesti, anemiji) smanjuje intenzitet sile ili relativne površine na koju djeluje ta sila pa dolazi do povišene sedimentacije.

Snižena vrijednost nije klinički značajna

Kompletna krvna slika je jedna od osnovnih  laboratorijska pretraga. To je rutinska analiza  koja se radi zbog procjene općeg zdravstvenog stanja i otkrivanja različitih poremećaja poput anemija, infekcija, virusnih oboljenja, leukemija, mijeloproliferativnih i limfoproliferativnih bolesti, malignih bolesti te stanja uhranjenosti organizma i izloženosti otrovnim materijama. Ovom analizom krvi dobiva se uvid u broj i kvalitetu eritrocita (crvene krvne stanice), trombocita(krvne pločice). i leukocita(bijele krvne stanice).

Antigeni ABO sistema krvnih grupa otkriveni su na osnovu efekata miješanja krvi različitih osoba, odnosno pojave ili odsustva aglutinacije u mogućim kombinacijama eritrocita i seruma ispitanika. Rezultati prvih istraživanja u ovoj oblasti dokazali su da se u humanim crvenim krvnim zrncima nalaze antigene supstance, a u serumu specifična antitijela, koja u međusobnom kontaktu izazivaju izoaglutinaciju (aglutinacija reakcija antigen – antitijelo) među pripadnicima iste vrste organizama), čime je objašnjena fiziološka priroda ovog višeslojno značajnog sistema individualne varijacije, posebno u transplantaciji u najširem smislu pojma (uključujući i transfuziju).

Protrombinsko vrijeme je screening-test kod poremećaje koagulacije koji su u vezi s vanjskim putem zgrušavanja. Ovim testom se mjeri vrijeme potrebno da dođe do zgrušavanja u uzorku krvi – plazmi.

Potrombinsko vrijeme (PV) je najčešće korišten, globalni koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja kao i za praćenje antikoakulantne terapije.

INR-internacionalni normirajuči omjer služi ujednačenju (standariziranju) tako dobivenih vrijednosti (u različitim laboratoriima-metodanma).

Produženo protrombinsko vrijeme (PV) ukazuje na defici jednog ili više faktora  koagulacije: faktora II, nasljednog ili stečenog nedostatka faktora V ili njegovih inhibitora, rijetko zbog nedostatka faktora X, zatim kod terapije antagonistima vitamina K (derivati kumarina), u bolestima jetre, nedostatku vitamina K, fiziološki u novorođenčadi zbog nerazvijenog sustava koagulacije, DIK-u te u lupusu antikoagulansu.

Antikoakulanti su lijekovi koji smanjuju aktivnost čimbenika zgrušavanja, odnosno sklonost organizma prema zgrušavanju. Primjenjuju se u stanjima akutne tromboze, plućne embolije, srčanog infarkta, trajne fibrilacije atrija. Zbog mogućih komplikacija od krvarenja, obavezna je laboratorijska kontrola u smislu određivanja PV-a.

Sniženo protrombinsko vrijeme može se naći u akutnom alkoholizmu, cirozi jetre, liječenje penicilinom.

APTV (aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena)  je screening-test za poremećaje koagulacije. Test služi za otkrivanje deficit jednog ili više činilaca koagulacije, izuzev FVII i FVIII. Koristan je  naročito prije kirurških zahvata jer je s njim moguće otkriti hemofiliju, kao i za praćenje heparinske terapije.

Povišene vrijednosti  APTT-a  mogu se naći kod hemofilije, von Willebrandov-a sindroma, kod terapije heparinima, oralnim antikoagulansima i kod snižene koncentracije fibrinogena.

Fibrinogen  je protein koji nastaje u jetri i koji pod djelovanjem drugih čimbenika zgrušavanja stvara vidljivi ugrušak. Određianje koncentracije fibrinogena je korisna analiza za otkrivanje deficijencije fibrinogena i pretvaranje fibrinogena u fibrin. Fibrinogen je protein akutne faze pa je njegovo povećanje povezano i s upalama, tumorima, traumama te opeklinama. Kronični aktivni upalni procesi kao npr. reumatske bolesti ili kolagene vaskularne bolesti povezane su s duljim povišenjem razine fibrinogena.

Povišene vrijednosti fibrinogena mogu se normalno naći u trudnoći.

Smanjenje fibrinogena  (hipofibrinogenemija) javlja se u akutnim i kroničnim bolestima jetre, kod ascitesa ili akutne hemoragije i opeklina te kod povećane degradacije).

Ovim testom  dokazujemo  krvarenje iz probavnog trakta, koje nije vidljivo golim okom.

Vrlo je važno u prevenciji raka debelog crijeva. Preporučuje se svima osobama straijim od 50 godina, a oni koji imaju u obitelji rak debelog crijeva trebali bi se upućivati na ovaj test već  nakon 40 godina života. Testiranje na okultno krvarenje bi trebalo uraaditi jednom godišnje svim osobama starijim od 50 godina te svim  osobama sa neobjašnjivim abdominalnim nelagodama i anemija nepoznatog uzroka.

Alkohol, terapija aspirinom, indometacinom, fenilbutazonom, kortikosteroidima  mogu uzrokovati krvarenje u probavnom traktu. Zbog toga bi se ovi lijekovi trebali prestati uzimati 2 dana prije testa. Uzorci osoba koje krvare iz hemeroida ili žene s menstruacijom ne bi se trebali koristiti.

Helicobacter pylori je bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Ova bakterija dovodi do dugotrajne (kronične) upalne reakcije želuca (gastritisa).

Ovim je testom moguće utvrditi prisustvo antigena – bakterije Helicobacter pylori u stolici, pri čemu se dokazuje prisustvo same bakterije.

Određivanje fekalnog kalprotektina je neinvazivni test koji omogućava razlikovanje fukcionalnih crijevnih smetnji (npr. iritablini kolon, IBS) od organskih – upalnih bolesti crijeva (IBD) kod pacijenata kod koji žele izbjeći invazivne (neugodne) enoskopske pretrage. Ovaj jednostavni test pokazati će povišene vrijednosti kalprotektina u stolici, proteina koji se nalazi u citoplazmi upalnih stanica ukoliko se u crijevima događaju upalni procesi. Kod osoba s dokazanom upalnom bolesti crijeva koristi se za predviđanje odgovora na terapiju, otkrivanja relapsa i općenito praćenja terapije. Klinička osjetljivost: 84,4%, specifičnost: 94,5%.

Urin (mokraća) je tekućina kojom se izlučuju odpadni produkti metabolizma i strane i štetne tvari.

Opći pregled urina sa sedimentom je jedna od osnovnih laboratorijskih analiza. Sastoji se od tri djela:

• Fizičko -kemijskih karakteristika mokraće: izgled, boja, miris, reakcija i specifična težina.
• Kemijska analiza (analize na proteine, krv, šećer, ketonska tela, urobilinogen, bilirubin i nitrite).
• Pregled mokraćnog sedimenta

Rezultati ovog testiranja daju osnovne informacije o stanju metabolizma i o stanju genitalno-urinarnog sistema.
Laboratorijski pregled mokraće je vrlo važno u isključivanju i otkrivanju poremećaja rada bubrega i mokraćnog trakta.

Urinokultura je pretraga kojom se identificiraju i testiraju na osjetljivost na antibiotike uzročnici infekcija mokraćnog sustava.

Pravilno uzet uzorak za urinokulturu je presudan za pravilnu interpretaciju pretrage i pravovremenu primjenu eventualno potrebne specifične terapije. Stoga je ključno i u interesu pacijenta da ove upute pažljivo pročita i slijedi.

Uzorak za urinokulturu treba biti srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, ili srednji mlaz urina nakon što je prošlo najmanje 3–4h od posljednjeg mokrenja. Preporučljivo je uz urinokulturu napraviti i sediment urina, koji se radi iz istog uzorka. Stoga, ako se rade i sediment urina i urinokultura, treba pripremiti dvije posudice za urin i pomokriti se u obje posudice.

Uzorak urina za urinokulturu se može dostaviti direktno nasađen na Uricult podlogu ili u sterilnoj posudici (nabaviti u ljekarni).

Citološka analiza urina je neinvazivna i jednostavno izvediva dijagnostička pretraga koja se po potrebi može ponavljati, a ima značajnu ulogu u ranoj dijagnostici i postoperativnom praćenju karcinoma urinarnog sustava. Također, citološka analiza urina je korisna pretraga u procjeni porijekla eritrocita u urinu- jesu li eritrociti bubrežnog porijekla (glomerularni eritrociti) ili potječu iz donjih dijelova mokraćnog sustava (neglomerularni eritrociti).